Članak iz časopisa Revija D:
ESTETSKI HIRURG DR BOJAN ĆIRIĆ U TIMU AKADEMIKA KOJI PRIMJENOM NAJSAVREMENIJIH METODA VRŠE KOREKCIJU OBIMA I VELIČINE MUŠKOG POLNOG ORGANA
Dođe jedan crnogorski, kako vi novinari kažete, kontroverzni biznismen da se konsultuje o najnovijoj metodi kojom uvećavamo obim penisa. Intervencija je urađena, iako je imao sasvim normalan polni organ, ali je želio da mu bude za četiri cantimetara deblji, koliko se dobije primjenom scaffold metode. Morao je pritom da apstinira oko tri mjeseca, ali on to nije izdržao i obim je povećan za dva cantimetra. Vratio se ponovo, zahvat je napravljen i dobio je povećanje od još četiri cantimetra. Svojom seksualnom moći je toliko fasciniran da me je nazvao telefonom i pitao da li je debljina uticala na toliku njegovu potentnost. Ne, rekao sam mu, sve je u glavi kad je to u pitanju, priča, za ”Reviju D”, dr Bojan Ćirić, čuveni beogradski estetski hirurg evropske reputacije i američkih referenci.
Dr Ćirić s dr Radošem Đinovićem čini dio eminentnog tima akademika profesora Sava Perovića, koji u rekonstruktivnoj i estetskoj hirurgiji srpsku medicinu čini dominantnom u zahvatima povećanja dužine ili obima muškog polnog organa. Ova intervencija je postala prestižni hit za one koji žele da budu što nabudženiji u donjem dijelu, a ne samo u novčaniku. Ono što je nekad bio zahvat kome su pribjegavali uglavnom porno glumci, postalo je normalno za mnoge kako u svijetu, tako i kod nas.
- Današnje metode za povećanje veličine penisa su jako napredovale i manje su traumatične! Skoro pa su čudesne! Uvećanje ili udebljanje, na vama je da izaberete, kaže dr Ćirić.
Kontroverzni biznismen iz Crne Gore bio je toliko fasciniran svojom seksualnom moći da me je nazvao telefonom i pitao da li je debljina uticala na njegovu potentnost. Ne, rekao sam mu, sve je u glavi kad je to u pitanju, kaže dr Ćirić.
Činjenica da muškarci imaju problema s veličinom penisa nije novost, a kako kaže naš sagovornik, nakon intervencije ni ljekar ne može da prepozna da li je povećan, pa čak se ni pod lupom ne vidi da je podebljan ili produžen.
Takozvana seksualna hirurgija se do nevjerovatnih granica razvila prije sedam-osam godina da bi danas bilježila fantastične uspjehe. U njoj, kako ukazuje dr Ćirić, treba razlikovati dva slučaja- prvi kada kod nekih pacijenata treba korigovati mikropenis, koji osim problema veličine nosi još veći vezan za njegovu funkciju. Ako je polni organ standardan, onda se radi genito – plastična hirurgija. Ovaj drugi tip pacijenta želi da poveća veličinu polnog organa zbog vizuelnih efekata, ali i zato što vjeruje da će tako biti mnogo bolji u krevetu. Taj korak koji muškarac želi da preduzme, kažu stručnjaci, istovjetan je s opsesivnim željama savremenih djevojaka da povećaju obim grudi.
-Najbolja i najmodernija ”high tech metoda” predstavlja podebljanje penisa sopstvenim ćelijama, tj. ”scaffold method” koju mi primjenjujemo. Povuče se koža kao kad se skida rukavica i stavlja se u dva nosača. Prije toga se uzima masno tkivo kože mošnica ili serum iz krvi i laboratorijski se tretira, i ono se unosi u te nosače i potkožu muškog polnog organa. Nosači su od materijala, identičnog s potkožnim koncima koji se koriste za operacije i sami se vremenom raspadaju. Sunđeraste su strukture tako da u njih prodire serum dobijen od sopstvenih ćelija, koje bubre i tope nosač koji u jednom trenutku nestaje i pacijent dobija željenu muškost. Sve to što primjenjujemo je otkriće profesora Perovića, objašnjava dr Ćirić kako se penis bez ikakvih problema povećava u prosjeku za četiri cantimetra.
Dr Ćirić ukazuje da je produženje mnogo teža i kompleksnija priča, zbog očuvanja seksualne funkcije muškog polnog organa. Tako se iz pubične kosti izvlači muškost i sigurno produžava za jedan i po do dva cantimetra što, po riječima ovog stručnjaka, za mnoge pacijente znači mnogo.
Postoji i metod “fiktivnog produženja” kada ovaj hirurg pribjegava odstranjivanju masnog tkiva iznad korijena penisa, odnosno u donjem dijelu stomaka. E, tu se dobija na dužini od jednog do četiri cantimetra, a kako kaže dr Ćirić, “može i više”, zavisno od toga koliko mušakarac ima sala.
-Prvo se radi liposukcija ispod korijena i oslobađa penis zarobljen u masti za onoliko cantimetra koliko je bio okovan salom. Onda se izvrši ligamentoliza,stavljaju se skejfordi i koža vraća nazad, objašnjava ovaj stručnjak.
Poslije ovih operacija potrebno je koristiti masažu kako ligament ne bi opet srastao. Ovo je najčešći vid operativnog zahvata koji se primjenjuje kada je penis gotovo normalne dužine ili ako neko ne želi veliko povećanje. Glavni neželjeni efekat je što se ponekad penis previše izvuče napolje, pa njegov korijen više nema čvrst oslonac i polni organ u erekciji bude potpuno uperen na stranu koja otežava seksualni odnos.
Za one koji imaju mali polni organ povećanje je nerijetko i psihički spas, jer vraća poljuljano samopouzdanje.
On ukazuje da postoji i metod „pečovanja“, takozvane zakrpe, koji se najčešće primjenjuje kod određenih bolesti polnog organa, ali postoje i zdravi koji žele da tako dobiju veću muškost.
-Došao je tako jedan lijep i jako bogat mladić koji je to htio da uradi iz obijesti, jer mu je 18 – 19 cantimetara muškosti bilo malo. Bahato je tražio veći, htio je da bude „razbijač“ i da se po tome pročuje u ženskom društvu. Jednostavno sam ga odgovorio od toga, jer nije bilo jasno zašto hoće „budženje“. Kad se radi „krpljenje“ zbog bolesti, to je u redu… Moguće je i kod onih koji tako žele da produže muškost i sve je OK u 99 odsto slučajeva, ali se može postaviti pitanje zašto je to urađeno bez potrebe ako se jave neke komplikacije, a moguća je kod ove metode impotencija, objašnjava dr Ćirić, ističući da je to zloupotreba i iživljavanje.
-Podebljanje je mnogo bitnija stvar i deblji, stručno je dokazano, mnogo bolje zadovoljavaju ženu. Za uvećanje obima, bez korekcije dužine, moguće je koristiti i masno tkivo uzeto s trbuha pacijenta, koje se zatim ravnomjerno ubrizga potkožno u penis. Rezultati nijesu zadovoljavajući. Usled neravnomjerne resorpcije masnog tkiva javljaju se neravnine, tj. grbe i udubljenja, upozorava dr Ćirić.
Za veliku većinu muškaraca veličina polnog organa predstavlja osjetljivo pitanje. Malo je onih koji, ako su iskreni, ne bi rekli da bi željeli da imaju veći penis. Ti rijetki su najčešće oni koje je priroda već dovoljno obdarila. Uobičajena je pojava da se u sportskim svlačionicama i na kolektivnim ljekarskim pregledima krišom upoređuje veličina sopstvenog penisa. Kako ukazuju stručnjaci, kod onih koji procijene da im je polni organ mali u poređenju s drugima može nastati izvjesni kompleks koji vodi podrivanju seksualnog, pa i svakog drugog samopouzdanja. Ovo može voditi ukorjenjivanju anksioznosti u pogledu seksa i njegovom izbjegavanju.
Aleksa Stevović



